Legenda o svetom pijancu

I zbog toga je stanovao pod mostom. Ali što se drugoga tiče, taj je bio pijanac, upravo teška pijanica. Zvao se Andreas. I živio je od slučajeva kao mnogi pijanci. Davno je to bilo, kad je posjedovao dvije stotine franaka. I možda baš zbog toga, što je bilo tako davno, izvadio je pri jadnom sjaju jedne od rijetkih svjetiljaka pod jednim od mostova komadić papira i komadičak olovke i zapisao si adresu male Svete Tereze i svotu od dvije stotine franaka što ju joj je od ovog trenutka dugovao. Potom se stade uspinjati jednima od stepenica što s obale Seine vode na kej. Znao je da se tamo negdje nalazi gostionica. I on uđe u tu gostionicu, u kojoj stade obilno jesti i piti te potroši dosta novaca i ponese sa sobom još jednu bocu, za noć, koju je namjeravao provesti pod mostom, kao i obično. Da, još je izvukao i jedne novine iz korpe za otpatke. Ali ne zato, da bi ih čitao, nego da bi se njima pokrio. Jer novine drže toplinu, kao što je to poznato svim beskućnicima.