Roman austrijske spisateljice Caroline Schutti posvećen je bakama, odnosno ženama općenito: tu činjenicu doznajemo odmah na početku ovoga lijepog djela koji nas uvodi u svijet glavne junakinje – arhaični svijet u kojem nema mjesta za ljubav, radost ili bezbrižnu nevinost.
Nakon majčine smrti, Maja odlazi živjeti sa strinom koja joj daje krov nad glavom, ali joj ne otkriva ništa o njezinoj prošlosti. Zajedno u siromaštvu žive u bezimenom selu u udaljenoj regiji. Svaki Majin pokušaj da se prisjeti prošlosti ne vodi nikamo. Marek, stariji čovjek koji govori čudnim, njoj nepoznatim jezikom, živi potpuno sam u udaljenoj kući i jedina je osoba uz koju se Maja osjeća prihvaćenom i voljenom. Kako odrasta, ona u društvu svoje najbolje prijateljice Fini pokušava pobjećiu svijet mašte, nadajući se boljem životu... U jasnom i poetičnom stilu, Schutti opisuje položaj osobe koja je izgnana i to čini na sasvim nepolitički, a ujedno pronicljiv način.
Roman Jednom sam zasigurno mekom travom potrčala govori o potrazi za identitetom i sjećanju na djetinjstvo. Iako na kraju shvaćamo da je pripovjedačica podrijetlom iz Bjelorusije, i unatoč referiranju priče na prošlost i zaboravljane korijene, tema romana zapravo je suvremena te se može primijeniti na bilo koje područje svijeta. Autorica je za ovu knjigu dobila izvrsne kritike, kao i Nagradu Europske unije za književnost 2015. godine.
S njemačkoga preveo Boris Perić.
