Gonič zmajeva

Točno se sjećam tog trenutka kad čučim iza trusnoga zida od blata i virim u sokak kraj zaleđenog potoka. Bilo je to davno, no shvatio sam da je pogrešno ono što tvrde za prošlost, da se može odbaciti. Jer, prošlost se otima rukama i nogama. Razmišljajući danas o tome, uviđam da u taj sokak zurim već zadnjih dvadeset i šest godina.
Jednog me dana prošloga ljeta iz Pakistana nazvao prijatelj Rahim Kan. Zvao me k sebi. Stojeći u kuhinji sa slušalicom na uhu, znao sam da nije riječ samo o Rahim Kanu, nego o mojoj prošlosti neokajanih grijeha. Pošto sam spustio slušalicu, pošao sam u šetnju duž jezera Spreckels na sjevernom kraju parka Golden Gate. Odbljesak sunca tog se ranog popodneva ljeskao na vodi kojom su plovili deseci lađica tjeranih svježim povjetarcem. Tada podigoh pogled i ugledah par crvenih zmajeva dugih, plavih repova kako para nebo....