Adolescenti trogloditi

(…) Ima neke posebne svjetlosti, nečeg nježnog u prozi Emmanuelle Pagano i premda u načinu na koje sklapa pojedine prizore ponekad osjećamo spisateljsku ruku, njezin nas glas uvijek uvuče u svijet koji gradi. Bilo da je riječ o stvarima, krajolicima, životinjama, ljudskim bićima ili pak o dnevnoj svjetlosti, pogled kojim ih promatra jednako je pozoran i velikodušan. (...)
(Thierry Guichard, Le Matricule des Anges)

(...) Već na prvim stranicama, kao da smo u nekom romanu ceste na francuski način. Školski kombi putuje kroz klance pokrajine Ardèche, ujutro i uvečer, po snijegu i po vjetru, među kanjonima i vukovima. Prepuštamo se vožnji, promatramo krajolik, upoznajemo klince, usnule mališane i njihove strahove. A onda uslijedi prevrat – svako malo provalije pune opasnosti i izazova, umjetna jezera i skrovite doline – i počnemo se pitati: tko je za volanom? Tko priča priču? Koju priču? Autorica nas zbunjuje, manipulira slaganjima muškog i ženskog roda ne bi li što vjernije dočarala užas pred nemogućnošću da se bude ono što nam je suđeno: muškarac ili žena. (...)
(Martine Laval, Télérama)

(…) Roman Adolescenti Trogloditi smješten je u dekor od pahulja. Priroda je ta koja odlučuje. Vatirane riječi Emmanuelle Pagano bude u čitatelju nespokoj. Ovo je proza koja izaziva zimicu. Drhtavicu. Proza je to koja nas potresa ponajprije zbog vještine kojom autorica vlada jezikom: oštrim poput klime i neumoljivim, a istovremeno istančano poetičnim. (…)
(Adrienne Nizet, Le Soir)

Emmanuelle Pagano rođena je 1969. u Rodezu (Aveyron, Francuska). Do rujna 2012. radi kao profesor likovne umjetnosti, nakon čega napušta školu i potpuno se posvećuje pisanju. Studirala je umjetnost, smjer film i audiovizualne umjetnosti. Nekoliko stručnih radova posvetila je temi tijela u Pasolinijevim filmovima. Djela su joj prevođena na talijanski, njemački, mađarski, bugarski, češki i španjolski. Za roman Les Adolescents Troglodytes dobila je Europsku nagradu za književnost 2009. Živi u Francuskoj, u pokrajini Ardèche, majka je troje djece.

Objavila je zbirku proznih fragmenata Nouons-nous (P.O.L., 2013), novelu Un Renard à mains nues (P.O.L., 2012), romane L'Absence d'oiseaux d'eau (P.O.L. 2010; Gallimard, 2011), Les Mains gamines (P.O.L., 2008), Les Adolescents Troglodytes (P.O.L., 2007), Le Tiroir à cheveux (P.O.L., 2005), Pas devant les gens (La Martinière, 2004) i priču Pour être chez moi (Ėditions du Rouergue, 2002).
Godinu dana boravila je u prestižnoj rezidenciji za pisce Villa Médicis u Rimu.

Prevela: Ursula Burger Oesch