Prvi korak u tamu

...tako i duhovnu zbilju, u kojoj je vizura samosvojnoga poetskoga subjekta jedini vjerodostojni kompas čitatelju. To Ja iz kojega tekst izrasta i kojemu se uvijek vraća, razotkriva potencijal iskustveno naizgled minornih događaja, poput rezanja mrkve ili pisanja razglednice, iii pak onih koji se čine odavno potrošenima, kao šetnja na kiši, a od kojih ono gradi svoj intimni, vremenski i prostorno razveden univerzum, čija dvojbenost važnosti leži, kako uviđa lirska junakinja, samo u kutu gledanja. Naime, dok za neke prizore iz kontinuuma svoga života konstatira; To su stvari koje vrijedi zapamtiti, isti taj život na drugome mjestu drži posve nedostatnim materijalom za snimiti film, što sugerira svijest - najprije o moći medija u kreiranju percepcije nečijega personaliteta, a onda o svojevrsnoj hijerarhiji te moći različitih medijskih objava. Tako, iako film kotira kao superioran u procesu kanoniziranja određenih zbiljskih fenomena, pa i individualnih biografija, o čemu svjedoče filmske ikone koje nude privlačne i uspješne modele življenja, junakinja ga doživljava kao preuzimanje uloga, presvlačenje stvarnosti i ipak za pohranu vlastitih sjećanja odabire medij pisma, gdje neposredniji kontakt autor-teksi jamči i veći stupanj individualizacije, Čemu se daje prioritet u odnosu na univerzaliziranje