Petak
11.11.2011.

Pristojne ptice




A+ A-

jednosmjernoj ulici našeg poetskog kritičkog mimetizma.

Istina, ona tematizira sebe, ona prepisuje iz stvarnosti koja joj posuđuje odraz, ali pritom emitira posve neposredovani energizam i sliku, ne vođeći previše računa o narudžbi zrcala, o tome iz čega je sve "posudila" ono što je bilo fitiljem za autentičan, nemanipulirani govor koji se naglo sjeća svega – i sebe nekoć i sebe sada, i stabla, i bršljena, i ptice. Koji, uostalom, nalazi uporište u sebi, u nekolicini prijatelja i tzv. običnom životu.

Najbolje dosege autoričine poetske idologije čitamo u tzv. obiteljskim pjesmama koje svojom tišinom i suptilnošću smanjuju razdaljine između privatnoga i javnoga ("lirskoga") ja. Pritom, dakako, ne treba zapostaviti i stihovne aplikacije u kojima se sa zamjetnom učenošću i, držim, neosporno velikim darom, naslanja na sad već neke evergreene novijega hrvatskoga pjesništva (pjesme znakovitih naslova: Večeras bih mogla napisati najradosnije stihove, Kad su majstori ugasili svijeću...). Riječ je, dakako, o autoričinom naklonu, ne i uklonu, i visokoosviještenim metapoetskim mjestima, koja su, mijenjajući svoje morfološke pozicije, prevrednovanjem dakle, situirani u drukčiji i drugotniji kontekst, postajući i time nova vrijednost.

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.