Hologrami nade

Poezija zagrljena koricama ove zbirke jedna je sasvim osobna i istodobno univerzalna deklaracija tankoćutnosti, nehinjene slabosti, i upravo je u toj spremnosti da se neskriveno govori o strahu od smrti, zazoru od samoće, uzaludnosti uzmicanja pred nepoznatim, jednostavno i nježno iskazana s jedne strane fragilnost života, a s druge njegova snaga i neumornost truda da se postojano govori o prolaznosti i krhkosti trajanja. Tematsko-motivski registar ovih pjesama harmonično je usklađen s pjesničkim subjektom, koji je refleksivan, melankoličan, pronicljiv, ali discipliniran, katkad sapet, uvijek budan. Ta se budnost kadšto iz poezije pretače u šutnju, u "Stihove koji nisu napisani”, u "sigurnu opnu tišine bez sjećanja”, a kadšto u priznanje nemoći pred diktatom emocije ili unutarnjeg stanja koje progovara kroz autora i pretvara ga u pukog zapisivača pjesme: "Ja samo kažem prve dvije riječi / Ona se nakon toga napiše sama (…) Nemam ja ništa s tim.”
(Đurđica Čilić)

Ivan Koprić rođen je 6. siječnja 1965. u Vrbovcu. Završio je studij prava u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1999. Zaposlen je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu od 1990. Obavljao je niz sveučilišnih i javnih dužnosti, objavio je mnoge znanstveno-stručne knjige i radove te sudjelovao u mnogim znanstvenim i stručnim projektima u zemlji i inozemstvu. Hologrami nade, njegova prva zbirka poezije, sadrži sto pjesama napisanih uglavnom tijekom nekoliko posljednjih godina.