Nedjelja
01.01.2012.

Williams, Tad




Williams, Tad
A+ A-

Pjevač u bendu, prodavač cipela, raznosač novina, dizajner priručnika za vojsku, radijski voditelj, menadžer u tvrtki za financije, producent na televiziji, predavač na koledžu, stručnjak za multimediju, scenarist... Ovaj 'skromni' popis poslova samo je dio onoga što je Tad Williams (rođen 14. ožujka 1957.) radio prije nego se dohvatio pisanja. A u pisanju se ta njegova radna energija manifestirala kroz tisuće ispisanih stranica. Ipak, manje će vas čuditi broj stranica kad znate da se radi o jednom od najpoznatijih autora fantasyja.

Na dugo i široko

Žanr, čijim se ocem, guruom i bogom smatra J.R.R. Tolkien, posebno je dobio maha krajem dvadesetog stoljeća. Tolkienovi epigoni, inspirirani uglavnom njegovim čudesnim svjetovima, počinju stvarati svoje vlastite. No, daleko od toga da sve ostaje na patuljcima, vilenjacima i zlim čarobnjacima. Neki od autora fantasyja stvaraju svjetove koji svojom začudnošću i kompleksnošću likova ponekad nadmašuju i samog Tolkiena. Izmišljeni svjetovi često su inspirirani stvarnim dijelovima zemaljske kugle, a epski događaji ponekad vuku svoje korijene u stvarnim povijesnim sukobima. Možda je i ovo, uz likove koji su svježi i odišu suvremenošću iako žive u nekim izmaštanim svjetovima, razlog tome što je fantasy toliko popularan. Bježanje iz asfaltnih džungli u drevne svjetove u kojima se, ipak, nalaze ljudi u osnovi slični nama, čini se izvrsnim temeljom za pitku i zanimljivu fikciju.

George R.R. Martin i Guy Gavriel Kay (vrlo rado čitani i u Hrvatskoj) jedni su od najznačajnijih predstavnika žanra. Iako nije popularan poput navedene dvojice, i Williams im može stati negdje uz bok. A kad ovi momci pišu, to nije šala – njima je stotinu strana kao jedna kartica iskusnom novinaru. Možda ćete frknuti nosom na ovu hiperprodukciju, sa zaključkom da porastom količine pada kvaliteta. No, to ne mora biti tako, što dokazuju i brojni fanovi žanra. Autori fantasyja često koriste veliki broj stranica da bi što bolje uveli čitatelja u svoje čudnovate svjetove. Ipak, ponekad se baš Tadu Williamsu predbacuje sklonost besmislenom rastezanju priče, dok drugi priželjkuju još koju stotinu stranica jer ne žele pobjeći iz izmaštanih svjetova.

Na čitatelju je izbor hoće li svoju dozu fantastike pronaći u djelima Jorgea Luisa Borgesa, vrsnog pisca koji je bio zakleti protivnik ikakvog bespotrebnog duženja priče (smatrajući da se sve važno može ukratko izreći), ili u djelima autora fantasyja. Iako se dotični žanr često smatra šundom ili nadriknjiževnošću (kao što je, naposljetku, nekada bilo i sa SF-om), neka koja mu pripadaju pružaju doista uzbudljiva čitalačka iskustva.

Tu negdje pri vrhu, tako bi se najbolje mogao opisati status Tada Williamsa unutar žanra fantasyja. Iako će većina poznavatelja žanra Georgea R.R. Martina pretpostaviti Williamsu, nipošto neće zaobići ni njegove opsežne sage, što dokazuje i veliki broj prodanih knjiga.

Sjećanje, Tuga i trn

Debitantskom trilogijom ovog zanimljivog naslova, koju čine dijelovi Prijestolje od zmajokosti (The Dragonbone Chair), Kamen Oproštaja (Stone of Farewell), Toranj zelenog anđela I i II (To Green Angel's Tower I & II) postigao je trenutan uspjeh jer se prodala u nekoliko milijuna primjeraka. Ova je trilogija prevedena i na hrvatski, a njenih nešto manje od tri tisuće stranica bit će dovoljno da vas zabavi tijekom hladnih zimskih večeri.

Na izmišljenom kontinentu Osten Ard žive Sithi (rasa slična vilenjacima), Quanuci slični trolovima i druge rase, zajedno s nekoliko ljudskih naroda. Osvajanja kralja Ivana Prosvjetitelja ujedinjuju većinu ljudskih naroda, ali, već pri početku prve knjige kralj je star i nesposoban da spriječi svađu svojih sinova oko prijestolja. Svađa prerasta u ogromni sukob, u čijim uzburkanim vodama pokušava preživjeti jedno siroče, nesvijesno budućih velikih događaja i svoje uloge u njima.

U Prijestolju od zmajokosti upoznajemo maloga od kužine, siroče zvano Simon, koji se bori sa svakodnevicom kraja starog kraljevstva kralja Ivana Prosvjetitelja. Vladar novog kraljevstva sklapa zlokobni savez sa rasom Sitha. Simon mora bježati u divljinu. Kako je Osten Ard rascjepkan, tako se i naracija rasplinjuje na više likova. Unatoč svim nedaćama, Simon uspijeva pronaći utočište zahvaljujući susretljivim suputnicima.

Sjećanje, Tuga i Trn iz naslova zapravo su mačevi koji su jedina nada za spas od zastrašujuće moći saveza koji su sklopili novookrunjeni kralj ljudi i drevni kralj Sitha. Jedan od mačeva, koji se smatrao izgubljenim u dubinama mora, možda još postoji negdje u ledenim vrhovima sjevera Osten Arda.

U Kamenu oproštaja Simon nastavlja svoje pustolovine služeći princu Jošui, bratu novookrunjenog kralja ljudi i ulazi u posljednju utvrdu Sitha. Kamen oproštaja izuzetno je dobro primljen i od čitateljstva i od kritike.

Dva omašna dijela Tornja zelenog anđela okončavaju epsku pustolovinu. Napokon, princ Jošua otkriva drevne tajne koje će mu pomoći u borbi protiv vlastitog brata i njegova dijaboličnog saveznika. 

Williams je svojem izdavaču u SAD-u pričinio prilične probleme. Naime, zbog više od tisuću stranica knjiga mekog uveza nije mogla biti objavljena u jednom svesku, pa je morala biti podijeljena u dva dijela koja su u britanskom izdanju nazvana Siege i Storm (Opsada i Oluja).

Williams za svijet Osten Arda vuče inspiraciju iz povijesti i folklora. U nekim se dijelovima trilogije može, primjerice, prepoznati legenda o kralju Arthuru, a neka osobna imena i toponimi zvuče kao da su iz razdoblja srednjovjekovne Engleske. Zanimljivo je da se za većinu naroda i rasa u trilogiji mogu povući paralele sa stvarnim narodima kao što su primjerice Eskimi, Japanci, Mongoli, Bizantinci ili Vikinzi. Sličnosti se mogu pronaći u obilježjima kulture, religije i jezika.

Religija je važan aspekt Williamsovih proza, što je vidljivo i u trilogiji Sjećanje, tuga i trn. Uz izmišljene politeističke religije bazirane na starogermanskoj i keltskoj mitologiji, dominantna ljudska religija u trilogiji je izmišljena verzija kršćanstva, čija je glavna figura, imenom Usires Aedon, pogubljen prikucavanjem na stablo naopačke.

Sjenovita međa

Ako vam nije bilo dosta onih 3.000 stranica Sjećanja, Tuge i Trna, zaputite se prema Eionu. U njegovu najsjevernijem dijelu leži kraljevstvo Sjenovite međe. Slično kao i u trilogiji Sjećanje, Tuga i Trn, zadatak epske borbe u svrhu spašavanja kraljevstva pada na nejaka mladenačka pleća. Ovaj put to su princ Barrick i princeza Briony. Tako nekako počinje prvi dio trilogije Sjenovite međe, koju uz istoimeni prvi dio, čine još Shadowplay i Shadowrise (čiji je prijevod na hrvatski također u planu).

Sjenovita međa prešla je dug put dok se nije pojavila u tiskanom obliku. Prvotna Williamsova ideja bila je da Sjenovita međa bude film ili tv-serija, koja bi bila neka čudna mješavina Hill Street Bluesa, Babylona 5 i Gospodara prstenova. Kad se ni jedna od tih opcija nije obistinila, Sjenovita međa postala je on-line serijal, međutim, i taj projekt nije dugo živio. Napokon, svoje je obožavatelje Međa stekla u klasičnom, papirnatom obliku koji nam je svima tako drag. Gorljive fanove svijeta Sjenovite međe možete posjetiti i njima se pridružiti ovdje. No, nije Tad Williams samo fantasy frik, jer je i za one koji malo više naginju na cyberpunk stranu pripremio nešto.

Otherland

Otherland se sastoji od četiri dijela (City of Golden Shadow, River of Blue Fire, Mountain of Black Glass, Sea of Silver Light), a radnja je smještena na kraj XXI. stoljeća. U ne tako dalekoj budućnosti tehnologija je uznapredovala toliko da se ljudi pomoću živčanih sučelja mogu izravno povezati s računalom, s Mrežom,  pa je virtualna, online stvarnost postala ravnopravna sa 'stvarnom' stvarnošću.
Priča počinje kad mladi Stephen Sulaweyo, dječak iz južnoafričkog Durbana, padne u komu dok je bio na Mreži. Njegova starija sestra, profesorica Irene, istražujući što se dogodilo s njenim bratom, otkriva čudna zbivanja u Mreži. Majka joj je mrtva, a otac nezaposleni alkoholičar, pa je jedina osoba koju može pozvati upomoć njen student, Bušman, koji je odrastao u pustinji, daleko od napredne i zlokobne tehnologije. Irene i Bušman imaju protiv sebe moćnu tajanstvenu organizaciju koja kontrolira vlade i multinacionalne kompanije. Na tragu cyberpunka, Tad Williams je, po nekima, napravio romanesknu sagu kakvu bi napisao Tolkien da je bio haker.

Čekajte, ima još!

Pa rekao sam da je čovjek radoholičar! U romanu Rat cvjetova (The War of the Flowers), pratimo život propalog pjevača Thea Vilmosa, koji spletom okolnosti upada u tajanstveni vilinski svijet zvan Vilinje. Za one koji hoće još i još, neka posegnu i za romanima Tailshaser’s song, Child of an Ancient City i Caliban’s hour. Svima onima koji žele iščitati baš svako slovo koje je izašlo iz pera Tada Williamsa, namijenjena je ova detaljna bibliografija. A da nije malo onih koji hoće još i još pokazuju dugi threadovi na forumima, gdje Williamsovi fanovi, slično kao i oni Martinovi, prizivaju izlaske novih nastavaka saga, grčevito kao da prizivaju kišu. Ni Hrvatski fanovi u tome ne zaostaju, sudeći po ovom threadu na stranici Algoritma, Williamsova revnog hrvatskog izdavača.

Čekajte, stvarno, ima još. Naime, Tad Williams voli i stripove, a kad nešto voliš zašto se ne bi time i bavio. Za DC Comics napisao je scenarije za stripove Aquaman: Sword of Atlantis i The Next.

Žena, djeca i Emily Dickinson

Tad Williams danas živi manje-više uobičajenim životom sa ženom i dvoje djece, obilazeći različite SF i fantasy konvencije diljem svijeta. Među piscima koji su ga posebno nadahnuli i dali mu poticaj za pisanje (osim Tolkiena, naravno), spominju se i Ursula Le Guin, Theodore Sturgeon i Ray Bradbury. Posebno se divi Thomasu Pynchonu, a u jednom je intervjuu, na pitanje koju bi povijesnu osobu želio upoznati, odgovorio da bi volio provesti popodne sa slavnom američkom pjesnikinjom Emily Dickinson. Zanimljivo je da je i jedna pjesma Emily Dickinson upotrijebljena kao moto na početku drugog dijela Tornja zelenog anđela.

Tada Williamsa često opisuju kao autora dobrog, često raskošnog stila, čiji je najveći problem da previše rasteže svoje priče. Neki mu zamjeraju rasplinjavanje priče, jer često u pričama koristi omašan broj likova i nekoliko pripovjedača. Williams nikada neće postići literarnu snagu i prihvaćenost u 'visokim' književnim krugovima kakvu ima Emily Dickinson. No, Williams nipošto nije promašen pisac. To dokazuju horde obožavatelja kojima Williamsove knjige pružaju priliku da barem na tren prestanu biti ono što jesu - činovnici, bankari, kuhari – i poput nekog junaka iz drevnih saga zamahnu mačem prema stoglavom čudovištu.

Srđan Laterza
3.9.2007.

 

 

 

 

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.