Nedjelja
01.01.2012.

Viewegh, Michal




Viewegh, Michal
A+ A-

Na pamet mi pada Vrag nosi Pradu. Rođen 1962., odrasta u Sázavi, malom gradiću u centralnoj Češkoj, kojeg napušta tek u srednjoj školi koju je završio u metropoli. Kao mladić ne može se baš odlučiti što bi studirao pa tek nakon 3 semestra na političkoj ekonomiji upisuje pedagoški smjer na studiju češkog jezika i književnosti, te se posljednično zapošljava u nekoj praškoj osnovnoj školi. Sretni dani podučavanja razularene dječice ne traju dugo – u odluku da napusti školu prste je uplela holivudska sudbina koja je htjela da baš u doba kad se njegovo ime počinje češće pojavljivati u novinama u školi bude optužen da kvari dječicu i to putem drame koju je napisao za đačku kazališnu skupinu. Vieweghu je prekipilo pa se zaposlio kao urednik kod izdavača Československý spisovatel, u nadi da će vrijeme provoditi u društvu mladih talentiranih autorica, no ispalo je, priznaje, da je većinu vremena provodio lektorirajući tekstove kolega. Iako je u komunizmu pokušao objaviti veće prozne cjeline, režimu nikako nije pasao njegov pretjerano zapadnjački stil pa ozbiljnije počinje objavljivati tek pred pad režima. Kako paralelno s kratkotrajnom uredničkom napreduje i njegova spisateljska karijera, Viewegh konačno 1995. godine uzima 'trajni dopust' i posvećuje se isključivo pisanju.

I tu je taj 'Vragi nosi Pradu / Ružna Betty postaje prekrasni labud' moment spomenut na početku – nekakav obični osnovnoškolski učitelj nakon objavljivanja četvrte knjige, romana Odgoj djevojaka u Češkoj (1994.) postaje bogatiji, češki ekvivalent našeg Tomića, literarni superstar obožavan od masa kako zbog uspjelog romana tako i zbog činjenice što s prvim zarađenim milijunom nije klisnuo iz države. Preveden na 15 jezika među kojima i hrvatski, Odgoj djevojaka u Češkoj simpatičan je hommage učiteljskom pozivu, ali i prikaz tek propupalog češkog kapitalizma – glavni lik romana, naime, biva angažiran od strane mjesnog milijunaša da podučava njegovu neukrotivu kćer srednjoškolske dobi. Nevjerojatan uspjeh knjige, koja je u Češkoj prodana u više od 80.000 primjeraka i bila nominirana za prestižnu nagradu International Impac Dublin Award, rezultirao je uspješnom ekranizacijom 1997. godine kad je ujedno ekraniziran i raniji, od kritike obožavan roman Sjajne zeznute godine (1992.), koji kroz 30 godina jedne obitelji na duhovit i satiričan način progovara o komunističkoj eri.

Nakon Odgoja, Viewegh je disciplinirano počeo proizvoditi knjige – djela mu izlaze gotovo u godišnjem ritmu, a legenda kaže da piše 4 sata dnevno, 3 mjeseca u godini – od listopada do prosinca, dok ostatak godine odrađuje promocije i druge projekte poput pisanja scenarija. Ekranizirana su još dva njegova romana - Sudionici turističkog putovanja (1996.) i Roman za žene (2001.). Potonji je inspiriran naručenom prozom koju je 2000. pisao za reklamne panoe podzemne željeznice. Iz originalne ideje da muškarac zaposlen u marketinškoj agenciji piše ljubavna pisma bivšoj djevojci razvio se roman pripovijedan iz perspektive te imaginarne bivše djevojke.

Iako ga je kritika nagradila dvjema prestižnim nagradama – dobio je nagradu Jiøí Orten za Sjajne zeznute godine, te nagradu Magnesia litera za roman Izvan igre (2004.) o odrastanju petero prijatelja - ipak mu nije pretjerano sklona. Usprkos poprilično uspješnom eksperimentiranju s različitim narativnim tehnikama, Vieweghove su teme za nju pretjerano populističke, prizemne. No varijacije na temu ljubavno-erotskih odnosa i krize srednjih godina odlično prolaze kroz publike, kojoj su Vieweghovi romani taman toliko komplicirani da joj nisu naporni, a kako dolaze u paketu s podosta dobrog češkog humora, dobitna su kombinacija. Otkad nije u milosti kritike, Viewegh voli isticati svoju popularnost među pukom koji ga zbog izbora tema i optimističnog tona voli uspoređivati s Nickom Hornbyjem. Često ističe da mu se knjige prodaju u najmanje 50.000 primjeraka svaka, a hvali se da na uspješnoj knjizi zna zaraditi oko 8 godina prosječne češke plaće, zbog čega je zanimljiva meta tabloida koji ne prestaju pisati o njemu. Kad su ga prije par godina optužili da je u vezi s nekom svojom studenticom, Viewegh je novinarima htio pokazati kakav je to osjećaj kad ti se ime svako malo povlači po žutim novinama pa je u časopisu Mlada Fronta Dnes 2005. objavio klevetničku priču 'Lekce tvùrčího psaní' (Lekcija iz kreativnog pisanja), u kojoj je za protagonista izabrao stvarnu osobu, bivšeg urednika časopisa Spy, na čijim se stranicama njegovo ime često pojavljivalo.

Viewegh je sklon eksperimetiranju – 2004. je s Halinom Pawlowskom i Ivom Hercíkovom napisao roman Tøi v háji (Trojica u šumi) o trojici muškaraca koji krizu srednjih godina liječe ljubavnim avanturama, a najnovije djelo koje upravo predstavlja u Hrvatskoj nastalo je iz libreta što ga je napisao za mjuzikl Michala Horáčeka i Petra Hapke. Anđeli naši svagdašnji (2007.) je novela inspirirana smrću njegova oca koja kroz sudbinu troje ljudi i četvero anđela progovara "o svima nama, kojima je dano određeno vrijeme, a ipak se stalno ponašamo kao da ćemo tu biti zauvijek."

Na hrvatski su prevedena još dva Vieweghova djela – roman Zapisivači očinske ljubavi (1998.) i Priče o braku i seksu (1999.), a autor za budućnost najavljuje zbirku pripovjedaka za umorne roditelje - Pohádky pro unavené rodiče.

Više informacija o kontroverznom Čehu možete dobiti na njegovoj stranici, ali samo ako govorite češki.

Marija Mladina



Djela:

Proza

Názory na vraždu (1990.)
Sjajne zeznute godine (Báječná léta pod psa, 1992.)
Nápady laskavého čtenáøe (1993.)
Odgoj djevojaka u Češkoj (Výchova dívek v Čechách, 1994.)
Sudionici turističkog putovanja (Účastníci zájezdu, 1996.)
Zapisivači očinske ljubavi (Zapisovatelé otcovský lásky, 1998.)
Priče o braku i seksu (Povídky o manželství a sexu, 1999.),
Nové nápady laskavého čtenáøe(2000.)
Roman za žene (Román pro ženy, 2001.)
Báječná léta s Klausem (2002.)
Pøípad nevìrné Kláry (2003)
Izvan igre (Vybíjená, 2004.)
Tøi v háji (2004.)
Lekce tvùrčího psaní (2005.)
Báječný rok (2006.)
Anđeli naši svagdašnji (Andìlé všedního dne, 2007.)

Publicistika (ukoričene kolumne)

Švédské stoly aneb Jací jsme (2000.)
Na dvou židlích (2004)

8.5.2008.

POVRATAK NA VRH STRANICE
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu. Hvala što prihvaćate kolačiće i pomažete portalu!